Ako ste trudnica ili planirate trudnoću, a vaš ginekolog vas uputi na TORCH, znači da vas šalje na analizu na zarazne bolesti - toksoplazmozu, rubeolu, citomegalovirus i herpes.

Međutim, skraćenica TORCH ili TORCHES sadrži početna slova pet, pa i više (kongenitalnih) infekcija koje su opasne ako se dogode u trudnoći, s obzirom da mogu uzrokovati smrt ili teške bolesti ploda i komplikacije kod novorođenčadi koja obole prenosom infekcije putem posteljice, odnosno razmenom krvi zaražene trudnice i ploda. Te bolesti su:

  • T - Toksoplazmoza (uzročnik Toxoplasma gondii);
  • O - Ostale infekcije (to mogu biti: hepatitis B, Varicella-Zoster infekcije, Parvovirus B19, HIV i druge);
  • R - Rubella (uzročnik Rubella virus);
  • C - Citomegalovirusna infekcija (uzročnik Cytomegalovirus);
  • H - Herpes (uzročnici - humani herpes simplex virusi - HSV 1 i 2);
  • S - Sifilis (uzročnik - bakterija iz roda spirocheta - Treponema pallidum).

Sve ove bolesti slične su po simptomima, a promene koje nastaju kao rezultat bolesti zahvataju vitalne organe malog organizma: srce, kožu, oči i CNS.

Svih pet bolesti može uzrokovati zapaljenje oka (chorioretinitis) i mikrocefaliju (smanjen obim glave), kao posledicu zastoja rasta mozga, te žarišne kalcifikacije u mozgu s trajnim oštećenjima i teškim posledicama.

Većina je virusnog porekla, ređe bakterijskog. Prenos uzročnika krvlju sa zaražene trudnice na plod moguć je bilo kad tokom devet meseci trudnoće ili tokom porođaja, mešanjem fetomaternalnog krvotoka. Posebna je opasnost u činjenici da trudnica često ima blagu infekciju bez ikakvih simptoma.

Toksoplazmoza

Njome je zaražena trećina svetskog stanovništva, koji su inače zdravi i bez simptoma bolesti. Uzročnik Toxoplasma gondii je mačji parazit, koji se nalazi u izmetu ili hrani (voću i povrću) koja je njime zaražena. Trudnica se može zaraziti kontaktnim putem ako ne pere ruke. Rizik prenosa na plod iznosi 25% u prva tri meseca, 50% u drugom tromesečju i 65% u zadnjem tromesečju trudnoće.

Dijagnoza se postavlja pretragom na IgM i IgG antitela. Za potvrdu bolesti koristi se i PCR molekularni test krvi za dokaz Toxoplasma-DNA. Trudnica treba izbegavati kontakt s mačkama, održavati higijenu ruku i obavezno ih prati nakon rada i pripreme hrane: salate, sirovog voća, povrća i sirovog mesa.

Rubeola

Uzročnik je Rubella virus iz porodice Togaviridae. Ako trudnica oboli, preporučuje joj se prekid trudnoće, jer antivirusnog leka protiv rubeole nema. Ako se zarazi u prvih 20 nedelja, spontani pobačaj moguć je u 20% slučajeva, rizik od oštećenja fetusa čak u 80% slučajeva, a ostane li živo, novorođenče boluje od niza teških bolesti. U drugom trimestru rizik od oštećenja je 25%. Dijagnoza se potvrđuje nalazom pozitivnih IgM Rubella antitela, koja u krvi mogu biti prisutna i više od godinu dana. Kako postoji vakcina, ženska deca vakcinišu se još u osnovnoj školi. Dobro je pre trudnoće proveriti status antitela u krvi i, ako se ne nađe zaštitnih IgG antitiela, treba se vakcinisati.

Citomegalovirus

Većina stanovništva je latentno prokužena Cytomegalovirusom (CMV) iz herpes porodice. Međutim, u svetu je 30% žena reproduktivne dobi negativno na CMV, pa su one u trudnoći ugrožene jer nemaju zaštitnih antitela u krvi. Najviše su pod rizikom vaspitačice, učiteljice i doktorke, budući da su deca predškolske i školske uzrasti često zdravi CMV kliconoše. Pretrage za dokaz CMV infekcije su IgM i IgG antitela, ali i PCR molekularne pretrage za CMV-DNA.

Genitalni herpes

Humani Herpes simplex virus tipa 1 i 2 uzročnici su genitalnog herpesa. Bolest može biti velik problem ako se prva infekcija dogodi tokom trudnoće, ili ako je reaktivacija prisutna u vreme porođaja. Dete se može zaraziti herpesom i teško oboleti od upale oka, mozga ili pluća i završiti fatalno ili s teškim oštećenjima. Zato se porođaj trudnica s primarnom ili recidivirajućom genitalnom herpes infekcijom treba završiti carskim rezom. Vaš ginekolog će odlučiti o načinu porođaja kako bi se maksimalno zaštitilo novorođenče. Dijagnostika se sprovodi iz krvi (anti HSV1/2 IgM i IgG antitela) ili se iz brisa uretre i kruste dokazuje HSV-DNA PCR dijagnostikom.

Parvovirus B-19

Uzročnik je tzv. "pete dečje bolesti" s osipom. Infekcija trudnica retko se događa, jer je većina žena u detinjstvu prebolela tu bolest. U slučaju da nije prebolela i u krvi nema zaštitnih IgG antitela, a radi s malom decom (vaspitačica, učiteljica, zdravstvena radnica i sl.), preporučuje se praćenje trudnoće radi povećanog rizika od pobačaja, jer zaraza ploda može izazvati anemiju i smrt fetusa.

Varicella-zoster virus

VZV uzrokuje varičelu i zoster. Prenosi se kapljično i direktnim kontaktom (često u vrtiću i školi). Rizik da se žena zarazi prvi put u trudnoći je oko 5 %, jer je 95 % ljudi varičelu prebolelo u detinjstvu. Opasnost za plod je velika kod zaraze trudnice između 13. i 20. nedelje trudnoće i ako trudnica oboli nedelju dana pre porođaja. Trudnice koje nisu imale varičelu, mogu ih dobiti od osoba koje imaju akutnu zoster infekciju, jer virus koji u mladih uzrokuje bolest, u starijih osoba, oslabljenog imuniteta, uzrokuje zoster. Anti-VZV IgM i IgG antitela dijagnostikuju se iz krvi ili metodom PCR i izolacijom VZV-DNA iz lezije.

Sifilis

Iako je ova klasična polna bolest danas, srećom, retka, ubraja se u TORCHES kompleks. Uzročnik je bakterija Treponema pallidum i leči se antibioticima. Dođe li do akutne zaraze u trudnoći, moguć je pobačaj, mrtvorođenje ili porođaj deteta s kongenitalnim sifilisom. Testiranje na sifilis i hepatitis B kod nas je obavezno za sve trudnice. Poželjno je da se trudnica testira i na HCV i HIV, a najbolje bi za ishod trudnoće bilo da se takva testiranja učine i pre trudnoće.

Kako se manifestuju?

Najčešći simptomi su visoka temperatura (groznica) i slabo sisanje. Novorođenčad su često premala za gestacijsku dob. Mogu biti prisutni i znakovi osipa, koji se po izgledu i karakteru javljaju u formi petehijalnog (tačkastog) krvarenja iz kapilara u kožu. Čest je nalaz hepatosplenomegalije (jako povećanje jetre i slezine), uz žuticu (jako žutilo kože i beonjača). TORCH infekcije mogu uzrokovati i poremećaje sluha, vida, mentalnu retardaciju, autizam i smrt.

Zaseban dijagnostički algoritam

Za svaku pojedinu zarazu iz TORCHES sindroma postoji zaseban dijagnostički algoritam. U novorođenčadi s nekim ili većinom opisanih simptoma, rade se ciljane analize krvi, mokraće i spinalne tečnosti na prisustvo svih navedenih uzročnika TORCHES sindroma. Pozitivni nalazi potvrđuju se kulturom na specifičnog uzročnika i nalazom povišenih vrednosti IgM antitela u krvnom serumu, kao imunološkog odgovora na infekciju (serološka dijagnostika) ili molekularnom dijagnostikom direktnog dokaza genskog materijala mikroorganizma (PCR dijagnostika).

Lekovi ne pomažu

Za većinu TORCHES infekcija, danas raspoloživi lekovi nisu dovoljno efikasni. Ipak, posledice zaraze majke varicella-zoster virusom i rubellom mogu se sprečiti imunizacijom žena pre trudnoće.

Prilozi iz iste kategorije