Kondilomi su visoko zarazna polno prenosiva bolest, koju uzrokuju određeni tipovi HPV virusa. S obzirom na to da su veoma rasprostranjeni i da je teško kontrolisati njihovo prenošenje, potrebno je znati kako im se suprotstaviti.

Kondilomi (polne bradavice, genitalne bradavice) su bolest koju uzrokuje HPV virus, tj. humani papilloma virus. HPV virus je uzročnik raka grlića materice kod žene i odmah po otkrivanju virusa treba početi lečenje. Sam HPV virus ima više od 100 varijacija i ne izaziva svaka varijacija polne bradavice, ali najrasprostranjenije vrste uglavnom izazivaju. Svega 4 vrste virusa izazivaju rak grlića materice, a više od 30 prouzrukuju pojavu genitalnih bradavica.

Prenošenje kondiloma.

Humani Papiloma Virus (HPV) se najčešće prenosi kao genitalna infekcija putem polnog odnosa, bilo da je u pitanju regularan, oralni ili analni seks. Međutim, kondilomi se prenose i direktnim kontaktom sa zaraženom kožom i sluzokožom.

Polne bradavice je jako lako dobiti čak i ako koristite kondom. Skoro je nemoguće biti bezbedan od ove bolesti, s obzirom da vaš partner može biti prenosnik virusa, iako na sebi nema vidljivih simptoma. Dovoljan je samo dodir sa zaraženom kožom ili kontakt preko telesnih tečnosti prilikom seksa da biste se zarazili. Ovo je razlog zašto je ova bolest postala svetska epidemija.

Statistike

Kondilomi jako brzo postaju polno prenosiva bolest broj 1 u svetu, s obzirom na broj zaraženih. U skladu sa statistikama koje daje CDC, najmanje 20 miliona ljudi u Americi je zaraženo HPV virusom. Najrasprostranjenije vrste HPV virusa imaju za posledicu ili kondilome, ili opasnost od raka grlića materice. Procene su da je oko 80% seksualno aktivne populacije zaraženo nekom vrstom ovog virusa. Nažalost, u Srbiji za sada nemamo pouzdane statistike, ali je za očekivati da ne odstupamo previše od navedenih procena.

Simptomi

Simptomi kondiloma su uglavnom male roze tačkice, narasli plikovi ili jedan plik (šiljasti kondilomi), koji izgledaju kao male bradavice. Mogu izgledati i kao crvene, roze i bele fleke na koži u genitalnom predelu (tzv. ravni kondilomi), koji su u ravni kože i ispoljavaju se promenom boje tkiva. Simptomi HPV infekcije mogu izostati dosta dugo, ponekad i godinama, ali ćete u većini slučajeva, u narednih tri do šest meseci nakon seksualnog kontakta sa obolelom osobom, primetiti simptome.

Kondilomi se obično razvijaju iz HPV virusa onda kada je organizam najslabiji, npr. kada ste bolesni ili kada spavate nedovoljno i nekvalitetno. Zdrava ishrana i trening su vrlo važni faktori u sprečavanju pojavljivanja kondiloma. Simptomi, kada je HPV infekcija prisutna, su dakle obično primetniji kod muškaraca nego kod žena, budući da su bradavice vidljivije na penisu i oko korena penisa, nego li u okolini vagine. Žene mogu da prođu bez vidljivijih simptoma, ali ako se zaraze, postoji povećana mogućnost za rak grlića materice, budući da je zaraženost HPV virusom neophodan preduslov za ovu bolest. I kod muškaraca, i kod žena, kondilomi se javljaju u okolini anusa (analnog otvora).

Simptomi kod muškarca

Muškarci su često samo prenosioci, a kada se simptomi pojave, javljaju se kao bradavice na penisu, odnosno osip na penisu, crvene ili roze tačke i tačkice oko baze (korena) penisa, na kožici, glaviću i u okolini, kao i unutar analnog otvora (anusa).

Simptomi kod žene

Kod žena su simptomi isti kao kod muškaraca, samo se javljaju mnogo češće. Polne bradavice se kod žena mogu pronaći u vidu tačkica i plikova spolja, u predelu vagine, kao i u unutrašnjosti vagine, unutar usmina (malih i velikih usana). Mali plikovi se mogu pojaviti i dublje unutar vagine, zbog čega je Papanikolau test neophodan bez obzira na starost žene, kako bi se izbegle moguće komplikacije koje mogu nastati ako se bolest ne leči adekvatno.

Testiranje

Doktor obično može dijagnostikovati vidljive polne bradavice, nakon uzimanja anamneze i fizikalnog pregleda. Ali, ne uzrokuju kondilome sve HPV infekcije. Ako nemate nikakve vidljive polne bradavice ili druge simptome, možda će vašem doktoru biti teže da postavi dijagnozu. Može vam postaviti sledeća pitanja:

  • Da li mislite da ste bili izloženi HPV virusu ili nekoj drugoj polno prenosivoj bolesti? Kako znate za to? Da li vam je vaš seksualni partner to rekao?
  • Koji su vaši simptomi? Ako imate vaginalni sekret ili sekret iz penisa, važno je da primetite i zapamtite miris ili boju.
  • Koju vrstu kontracepcije koristite? Da li koristite kondom da se zaštitite od polnih bolesti?
  • Da li ste imali polne bolesti u prošlosti? Kako ste ih lečili?
  • Da li ste radili PAPA test i kakav je bio rezultat (za žene)?

HPV testiranje za žene

Nakon uvida u vaš karton, imaćete ginekološki pregled, koji obično uključuje PAPA test. PAPA testom se pregleda vaš grlić materice (cerviks), čime se proverava ima li promena, tj. abnormalnosti na ćelijama. Rezultat Papa testa MOŽE potvrditi prisustvo HPV virusa, čak iako nema vidljivih bradavica. Žene starije od 30 godina mogu da obave HPV test u isto vreme kada rade i PAPA test. HPV testiranje (tipizacija tkiva) pregleda uzorak tkiva u potrazi za genetskom informacijom (DNK) virusa. Ženama koje su mlađe od 30 godina preporučuje se da rade HPV testiranje samo ako rezultati prethodno urađenog PAPA testa to zahtevaju. Ako se testiranjem utvrdi postojanje promena na grliću materice (koje mogu biti posledica HPV infekcije), doktor vam može preporučiti odgovarajuću terapiju.

HPV testiranje za muškarce

Nakon uzimanja anamneze, imaćete fizikalni pregled kako bi se utvrdilo postojanje polnih bradavica. Ne postoji HPV testiranje za muškarce. Iako nema formalnih uputstava, neki stučnjaci smatraju da muškarci koji su primali analni seks, trebaju rutinski, s vremena na vreme, obaviti analni PAPA test, pogotovo ako imaju i HIV virus.

Za oba pola

Ako su kondilomi prisutni, dijagnoza obično može biti postavljena bez daljih testiranja. Kada vaš lekar utvrdi promene na tkivu, ali ne može sa sigurnošću da donese dijagnozu, možda će vam predložiti biopsiju tkiva na kome su uočene promene. Tipizacija HPV virusa, tj. testiranje radi utvrđivanja tipa prisutnog HPV virusa, se ne radi rutinski, osim kod žena sa promenama na grliću materice, gde je od ključnog značaja otkriti tip HPV virusa radi daljeg lečenja.

Lečenje kondiloma

Pod lečenjem se zapravo podrazumeva uklanjanje kondiloma koje se radi dosta uspešno, ali ne postoji lek koji će zauvek odstraniti HPV virus iz organizma. U većini slučajeva, organizam se vremenom sam očisti od virusa. Iako se virus koji izaziva kondilome ne može ukloniti, osim ako se organizam sam vremenom izbori sa njim, samo skidanje kondiloma je prilično jednostavno i postoji nekoliko metoda:

  • Krioterapija (smrzavanje);
  • Elektrokauterizacija (spaljivanje kondiloma, elektrokoagulacija, EKT kondiloma);
  • Tečni preparati na bazi podofilina;
  • Aldara krema, tj. Imiquimod;
  • Ubrizgavanje interferona koji stvara imunost na virus u kondilome;
  • Lasersko uklanjanje kondiloma;
  • Uklanjanje kondiloma hirurški (isecanje kondiloma, skidanje kondiloma hirurškim putem).

Prilozi iz iste kategorije

  • Kondilomi — pitanja i odgovori
    • Put prenošenja?
      Kondilomi (Verrucae anogenitales) su u stalnom porastu, te su izbile na prvo mesto bolesti koje se prenose seksualnim kontaktom. Sve češće se javljaju i kod dece, čime raste njihov značaj, naročito put i način prenošenja, zbog mogućeg seksualnog zlostavljanja dece.
    • Šta uzrokuje pojavu ove bolesti?
      Uzročnik ove bolesti su humani papiloma virusi (HPV). Vrlo rasprostranjeni u prirodi, a do sada je identifikovano preko 100 tipova HPV. Otporni su na etar i druge rastvarače, relativno termostabilni. Do infekcije najčešće dolazi prodorom virusa kroz oštećenja na koži i sluzokožama, a inficiraju se samo epitelne ćelije spinoznog sloja. Po infekciji virusni genom može perzistirati u ćeliji – integrisan ili pak u epizomnom obliku te izazivati transformaciju ćelija i samim tim proliferaciju - hiperplaziju bazalnih keratinocita što rezultira stvaranjem tumora. Bradavice su znaci lokalizovane epitelne proliferacije i potiču od samo jedne inficirane ćelije (monoklonske).
    • Jedini rezervoar HPV je čovek?
      Infekcija se prenosi direktnim kontaktom, a nastanak infekcije zavisi od celularnog imuniteta domaćina (smanjen u trudnoći i imunosupresivnoj terapiji), od broja virusnih čestica, stepena izloženosti leziji (češći i duži kontakti). Anogenitalne bradavice se najčešće javljaju na mestima najvećeg (koitusnog) trenja. Faktori sredine su ponovljene traume, topla vlažna sredina... Visoka infektivnost anogenitalnih bradavica opada sa dužinom trajanja infekcije i infektivnost je najmanja kod bradavica starijih od 12 meseci. Inkubacija obično traje 3 - 8 meseci (2,8 meseci prosečno).
    • Vrste bradavica?
      • Hiperplazijske;
      • Karfiolaste (Condylomata acuminata);
      • Sesilne;
      • Keratotične.
      Hiperplazijske su svetloružičaste boje, javljaju se na vlažnim predelima kao što su glans, unutrašnji list prepucijuma, analna anglogenitalne-bradavice sluzokoža i perianalna zona uopšte, male i velike usne. Mogu dostići velike razmere.

      Sesilne i keratotične su obično na korpusu (telu) polnog organa i obično ostaju manjih dimenzija.

      Condylomata acuminata, šiljate bradavice su mekane izdužene tvorevine karfiolaste površine ružičaste boje koje se uglavnom nalaze u anogenitalnoj regiji, ređe na sluzokoži usne duplje ili na pregibima. Najčešće su to mesta koitusnog trenja:

      • Kod muškaraca: prepucijum, frenulum, sulkus koronarijus, orificijum uretre, a kod homoseksualaca predeo skrotuma i anusa.
      • Kod žena: zadnji zid vestibuluma vagine, velike i male usne, perineum, ređe na vagini i cerviksu. Obično su asimptomatske, mada se mogu javiti svrab, peckanje, krvarenje, vaginalne i uretralne smetnje, a kod masivnih (krupnih) promena i opstrukcija kanala. Može doći i do sekundarne bakterijske infekcije.

      Kondilomi vremenom rastu te su opisani i tzv. džinovski kondilomi (Loevenstein Busche) koji počinju u sulkus koronarijusu, brzo napreduju razarajući okolno tkivo te može doći i do perforacije prepucijuma, kao i mogućnost maligne transformacije. U najvećem broju slučajeva reč je o seksualnom načinu prenošenja bolesti, mada je moguće prenošenje i putem bliskog neseksualnog kontakta ili tokom porođaja.

    • Kondilomi u trudnoći?
      U trudnoći se postojeći kondilomi obično uvećavaju, ali je trudnoća i provocirajući faktor za manifestaciju postojeće (uspavane, neaktivne) infekcije. Kondilomi mogu potpuno ili delimično da blokiraju porođajni kanal, da dovedu do sepse ili hemoragije (krvarenja), naročito ako su veliki. Ali pre svega postoji velika opasnost inficiranja ploda te nastanka ekstragenitalnih bradavica ili respiratorne papilomatoze. Zato se profilaktički radi carski rez kod trudnica sa kondilomima.
    • Kako se prepoznaju?
      Dijagnoza se postavlja se na osnovu kliničke slike. Obično sam pacijent vidi ili napipa promene. Moguća je potvrda različitim laboratorijskim ispitivanjima, ali obično to nije potrebno.
    • Kako se leče?
      Najbitnija je prevencija i upotreba kondoma. Međutim, većina seksualno aktivnih osoba ima subkliničku HPV infekciju što znači da je bila u kontaktu sa HPV, a da li će doči do "buđenja" zavisi od više provocirajucih faktora. Nijedna terapijska procedura ne dovodi do eradikacije HPV! Tretman je mnogo uspešniji kada su promene sitnije i prisutne manje od godinu dana. Terapija je veoma različita i zavisi od mnogo faktora (lokalizacije, veličine, rasprostranjenosti promena, stanja pacijenta, toksičnosti terapijske procedure, zaostajanja ožiljaka...), a kreće se od kriopostupaka, elektropostupaka i lasera, lokalne aplikacije leka, pa do hirurške ablacije i farmakoterapije. Nakon terapije, pacijenta treba upozoriti na moguće recidive (ponovnu pojavu promena) koji se najčešće javljaju unutar 3 meseca od tretmana uklanjanja. Oboljenje za sobom nosi i psihička opterećenja jer su bradavice ružnog izgleda, a naročito zbog samog saznanja da se prenose seksualnim putem.
    • HPV i malignitet?
      Promene izazvane HPV su najčešće dobroćudne (benigne), ali pojedini tipovi su udruženi sa pojavom genitalne displazije i karcinoma (cervikalna displazija, cervikalni spinocelularni CA, bovenoidna papuloza, Ca in situ i invazivni vulve i penisa, analni SCC homoseksualaca). Iz tog razloga žene sa kondilomima treba jednom godišnje da rade PAP-a test!